Da spustim glavu kada te vidim na ulici? Zasto? Zar mozda trebam da se stidim? Cega? Ljubavi prema tebi? Ne, ljubav je lepa... Ja se stidim sto sam dozvolila da od mene napravis budalu... Nama nije nedostajala samo ljubav, vec postovanje, koje od tebe nikada nisam dobila... Ali, moja glava je visoko uzdignuta.... Zato sto sam ja iz te veze izasla kao covek, a ti kao djubre!!!
Mogli smo mi jedno bez drugog..Dan,dva,mjesec,mogli smo čak i duže,jer teški su to karakteri...Ista narav,isti ponos...Svetili smo se jedno drugom,mrzili se..Mogli smo da opstanemo jedno bez drugog,mogli smo pronaći neke nove ljubavi,ali oboje smo znali da samo zajedno možemo sklopiti cjelinu..Samo zajedno možemo pronaći sebe..Uprkos svemu,samo kad smo skupa,čuje se onaj iskreni smijeh,dugi uzdah i duboko "Volim te."
da je ljubav zrno peska,ne bi bila dovoljna ni najveca pustinja,da ti dokaze koliko te VOLIM...
Кад на телефону мом видим твој број и кад ми кажеш ХАЛО - срце би ми стало! Али мало по мало, хало по хало, ја те заволех, СУНЦЕ моје мало!
Neka prokleta bude svaka nova ljubav tvoja i nek te vecno prati ta nevina krv moja...Kao sto mene pece,neka tebe smrvi jer na sebi nosis trag nevine moje krvi..
Želim te imati dok živim ja, ne dozvoli da našim srcima tuga zavlada. Srce mi je maleno, ranit ga je lako, al' je dosta veliko da te voli JAKO...
Voli me minut, sat ili dan, voli me stvarno da znam da nije san. Da li znaš kako je kad se za nekog svom dušom boris, kad ga u očima za malo ljubavi moliš, kad poslednji otkucaj svog srca daš, kako je to da li znaš?
Ти си моје злато ти си моје сребро, ако те видим са другим сломићу ти ребро.