Poruka broj #2298

Mozda je prosao i zivot ceo,od onog dana kada sam je sreo,kad prvi put ugledah oci plave i kosu boje pokosene trave.
Ah,pomislih kako je lepa ona i necuh zvuk onog zvona sto u smrt zove polako o da sam znao vecno bih plakao.
Ruku mi pruzi,kao da pita,volis li ruku polja zita,i ruku pruzih ruci sto odrasta,i ruku pruzih vapaju smrti.
I tad saznah pred kim stojis,pred ono sto zivi u snovima mojim,ispijane noci i dane provodi ona i dusu marihuane.
Htedoh ljubavlju da oteram drogu,jer sto je skrivila bogu,htela je da voli i voljena da bude.
Uzalud behu sve molitve moje,umrese oci plave boje,i prokleh dolazak onog dana i zlo sto donosi marihuana