Poruka broj #5610

usred noci jezdi rivom morski konjic s modrom grivom na njem sedi ko san tiha devojcica iz mog stiha morske zvezde i planktoni sijaju ko lampijoni svetiljki se pcele roje ko ukrasi s jelke tvoje sanjaj samo u snu plivaj pricaj s morem mirno snivaj niko u san uci ne sme dok nepita pisca pesme.