Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.
Pogledaj i ove poruke
da je ljubav zrno peska,ne bi bila dovoljna ni najveca pustinja,da ti dokaze koliko te VOLIM...
Ako ti ikada budem nedostajala,seti se nisam otisla ti si me pustio da odem!
Ја не тражим да ме неко воли - ја само тражим да ме неко схвати. А када ме тај неко схвати, он ће ме и заволети. Схваташ?
Ne vidis ga neko vreme, mislis da je sve u redu, da si ga prebolela, krenes da uzivas i ne razmisljas o njemu, okolo prosipas price kako ti je "svejedno", kako ti je on bio samo "prolazna kriza" i onda se on pojavi, stoji ispred tebe, puls ti ubrzava, centrifuga u stomaku, nasmesis se i shvatis koliko ga jos uvek zelis, nakon svega, shvatis da ga nikad zapravo nisi prestala voleti :)
Zasto me tako gledas ja sam samo poruka dosla sam da ti kazem da ona osoba koja me salje "MNOGO MISLI NA TEBE"
Sreli smo se da se upoznamo.
Upoznali da se zaljubimo.
Zaljubili da se rastanemo.
A rastali da se zaboravimo.
VOLIM TE I CEKAM...ALI NE ZABORAVI DA I U NAJVECOJ LJUBAVI POSTOJI REC KASNO!!!
Nikada ne treba juriti za nešto što više nije tvoje. Jer nešto što je već odavno izgubljeno, to je već negde u zagrljaj prihvaćeno. A upornost može ti doneti samo razočaranje I poniženje još veće. Jer nešto odavno izgubljeno nikada se vratiti neće...