Poruka broj #1209

I ova noc boli...Suze padaju, tebe nema daleko si, a trebas mi... Zelim samo da te zagrlim jednom, da te poljubim... Zelim da ti cujem glas, da sve bude kao nekada, ali dzabe nema nas... Kraj je odavno...Nocima zelim da te pozovem, da posaljem poruku, ali bojim se..Bojim se neces mi odgovoriti, neces se javiti...

Toliko puta zelim da ti kazem da mi je jos stalo ali cutim, plasim se tvog odgovora... Plasim se da cu te izgubiti i da se vise necemo cuti ako saznas za moja osecanja.. Ovako je bolje cutim, patim u tami svoje sobe daleko od tebe... A ti kada pozelis da se javis broj je isti slobodno se javi.. Za tebe uvek bicu tu...

Pokusavala sam da te zaboravim, ali ne ide uvek me nesto potseti na tebe, na nas, svake noci slusam nasu pesmu, gledam tvoju sliku i nadam se.... Jedno tvoje cimanje mi mnogo znaci, kada mi se javis na fb ulepsas mi dan... A ti ne znas koliko mi sve to znaci, glumim jaku, ne govorim ti o svojim osecanjima...

Volela bi da mogu da vratim vreme, da me opet nazoves u pola noci kao nekad, da vidim tvoju poruku za dobro jutro, da mastamo zajedno o buducnosti da opet budemo MI...nekada tvoje srce....:(