Poruka broj #6655
Pogledaj i ove poruke
uvek stignem kasno gde je trebalo biti pre,
ne dozvoli da daljina i
ljudi zli ucine da me zaboravis ti.
kako su me njene usne ljubile
neke tuge nikad se ne prebole
ubice me zbog nje stvari lagane...
na prozor one stoje
al nemam takve boje
kao sto su oci tvoje....
zavolela me takvog kakav jesam, nije tražila da se promenim, a promenila me. Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam malo slobode, a puno ljubavi i razumevanja. <3